Album is inspired by David Cronenberg, Clive Barker, Philip K. Dick and worlds they created, so tracks are dealing with human fears, passions, fetishes,...

Released by Rauha Turva on tape and Werkstatt Recordings on CDr in 2011.

Reviews (in Serbian)

Third I - Audiodrome

Niško-ćuprijska tortura zvukom se nastavlja, pa ko voli nek' izvoli. Na odranije mračnom horizontu benda, dve su nove ptice (zloslutnice): Audiodrome je jubilarno 20. izdanje u opusu grupe, a druga, možda i bitnija je što u zvuku sastava prvi put čujemo neku težnju za pokretom, bekstvom iz statičkih predela nojza i indastrijala, koji je ovom bendu i matica i domovina.

Taj ritmički pokret ostvaren je “elektro” ritmovima čije korene beležimo u poslednjoj deceniji prošlog veka. Ovaj produkcijski zahvat doprinosi relativno većoj komunikativnosti ovog izdanja u odnosu na neka prethodna koje sam imao prilike (/nesreću) da čujem. Za bend čija je osnova identiteta ležala u odbijanju bilo kakve komunikacije te hermetizmu/elitizmu, ovo je hvale vredan iskorak.

Naravno, Treće ja je i dalje eonima udaljeno od neke konvencionalne pop-rok vizije muzike viđene kao zabave. I dalje se obraća pažnja na alternativni kanon (kakav se samo paradoks/apsurd krije u ovoj kovanici!): naslov je dovoljno jasan omaž na Kronenbergov Videodrom, koji je i maltene četvrt veka po objavljivanju i dalje u najužem krugu najznačajnijih filmova s radikalnim predznakom.

Iako uočenih novotarija, Audiodrome predominantno otkriva svoje autore kao i dalje tvrde poklonike umetničkog postupka u kome je muzika shvaćena kao proces, težnja ka obuhvatanju totalnosti ništavila koja u sebi otkriva distopijsko-nihilistički impuls, pod uslovom da u takvim vizijama za nešto poput impulsa uopšte ima mesta.

Slušaoci željni izazova mogu sebe da iskušaju na Audiodromu. Album je digitalno moguće besplatno naći na bandcamp servisu, oni željni opipljivijih artefakata mogu da biraju između ploče i kasete.

maare, Helly Cherry webzine
www.hellycherry.com/2012/04/third-i-audiodrome.html
___________________________________________

THIRD I - Audiodrome (2011)
experimental/industrial/dark ambient

Razmislimo sada o krvnoj slici i, što bi se reklo, "klimi" alternativne domaće muzičke scene u zadnjih deceniju-dve. Naravno, reč "scena" upotrebljavam u krajne pežorativnom smislu usled njene apsolutne skrajnutosti iz svesti auditorijuma sem onih par stotina entuzijasta što se i dalje nadaju cvatu teško zakržljalog srpskog aparatusa za muzički smisao. Za to se, jakako, ima kriviti i sveopšta ekonomsko-politička-kulturološka-socijalna zlosrećnost koja nas je možda nepovratno disecirala od svih tokova - pogotovu umetničkih. Sa takvim preduslovima, svako odstupanje od norme i(li) eksperimenti su u začetku "piši propalo". Nestabilnom društvu je neophodan svaki raspoloživ stub stabilnosti i konformizma.

Onda, naravno, povremeno izrone i takvi koji stvaraju i razmišljaju daleko izvan okvira sredine u kojoj delaju, napregnuti ka horizontima. Premda vam se, uveravam vas, ne pričinjava ukoliko u soničnoj DNK niško-ćuprijskog demijurga Third I (alter ego Nenada Popovića i Peđe Živanovića) uočite i alegorije aveti vascelog življenja u postmoderna vremena uobličene u pretežno jarosno sazvučje. Konačna misija je - alhemija crnog zlata, a baza, pramaterija kojom Third I raspolaže je vrlo neorganska paleta tmine industrijske buke i razigranog sablasja post-apokalipse. Istinski nigredo, prvi stupanj ka purifikaciji, ako smem tako reći.

Tako je i Audiodrome omaž sveljudskim težnjama, strahovima, pasijama kroz naučno-fantastični horor kaleidoskop Filipa K. Dika, Kronenberga i Barkera. Služeči kao produžetak atmosferskim obeležjima radova ovih velikana, konzumacija ovog albuma obavezno sadrži i ličnu, subjektivnu dimenziju senzacija, sećanja i nelagode koje nadrealni zvuci evociraju u slušaocu. Nesumnjiv je i objektivan, ipak, izvestan levijatanski dojam neimenovane pretnje koja se nadvija nad čoveka progutanog svetom koji odavno ne liči na onaj u čijim nedrima je ponikao - život, sada i u domenu mašina, uvek će vojevati konačnu pobedu, ali da li su za čoveka to i dalje dobre vesti?

U poređenju sa pređašnjom (i plodnom) diskografijom, kinematički Audiodrome stoji u srodstvu sa Postidunstrial Times po svojoj oporoj šizoidnosti, koja je, međutim, ovom prilikom akcentovana još "korozivnijim" strukturama poput, na tren, NIN-ovskog "wall of sound-a" digitalnog rastrojstva na Technojunkies. Stožernu poziciju na albumu zauzima New Order čija ritmika mašina simoblizuje jezive tendencije tehnološke revolucije iz prethodnog pasusa. Za one koji sanjare o povratku Odsustvo svake melodike ne znači i nepoetičnost albuma: soundscaping ipak ima određen "toplokrvni" kvalitet koji stvara utisak da je izvor zvukova na graničnom području između živog i neživog, da je upravo u fazi evolucije (organizma? svesti?) sa još neutvrđenim ciljem. Polu tribalna mističnost zatvarajuće numere, The Truth, naslagama kakofonije kao da svesno ističe nedostupnost i nedokučivost "Istine", kakva god ona bila, postojala ili ne - prethodeći katarzičnom finalu u ponavljanoj prostoj sentenci protagoniste, "Samo mir."

I kada preostane mir, uz njega obitava nada. Nada da će se još domaćih kreativaca odvažiti na ovako smele korake, iako se na njih, po pravilu, ne gleda sa simpatijama. Pionirski koraci nose svoju žrtvu, ali Third I, koji sva svoja izdanja nude i besplatno na zvaničnom sajtu, prelazi ih u čizmama od hiljadu milja - stoga ih otpratimo na njihove naredne destinacije.

Andrej Vidović, Frenzy Spark #7, www.frenzyspark.com
___________________________________________

THIRD I: Audiodrome (Rauha Turva/Werkstatt Recordings, 2011)

Post-humanistički besramni crv gmiže po silikonskim čipovima i pjeva svoju egzotičnu pjesmu budućnosti. Kroz sićušne pore naših slušalica njegove riječi dopiru do naših čulnih senzora, a njegov ružni odraz nam se smješka s druge strane naših pločastih ekrana. Nad koje se nadvijamo poput jednookih vještica u nadi u njima opaziti barem djelićak zakazane nam vječnosti. "Ja, ja, i samo ja", je suluda mantra koju ponavljamo kao lozinku pomoću koje aktiviramo našu, od organskih materijala sačinjenu cameru obscuru. Pomoću njene refleksije zvuka hvatamo siluetu neidentificiranog tonskog zapisa, raskomadanog na deset nejednakih dijelova. Bolna neizvijesnost nepoznatog se ublažuje saznanjem njegova imena - "Audiodrome". A izvor iz kojeg je nastao je ćuprijsko-niški ambient/industrial/noise dvojac Third I. Sa svojim novim i jubilarnim dvadesetim izdanjem, ujedno proslavljaju i inicijaciju godine 2012. U kojoj bi se trebao po staromajanskom dugovječnom kalendaru dogoditi konačni kraj svijeta kakvog poznajemo. Stoga je i službeni izlazak albuma zakazan za kraj ove i početak iduće godine. Ili bolje rečeno, izlazi točno za početak našega kraja.

Međutim, otkrivenje smaka svijeta u ovom slučaju nije analitičko-znanstveno, nego eklektično-melodično. Nadahnuto neo-modernističkom hardcore-horror literaturom Clive Barkera i njegova redateljskog kolege Kronenberga, koji je spajao psihološke aspekte strave s tjelesnim atributima. Dočim, beznađe distopije u ovim kompozicijama se manifestira nepostojanjem neke pozitivne melodijske harmoničnosti, već su sastavni dijelovi skladbi u asimetričnoj uzajamnoj korelaciji negativne dialektike elektronskih tonova i zvukova. Te se ovdje pod toksično-pesimističnom dozom cyberpunka reflektiraju naši individualni, ali i kolektivni ljudski užasi. I s time se ne priziva, ali dobrim dijelom opravdava svima nama predstojeći kraj. Pri tome Third I nas pošteđuje onog nasilničkog, mračnog industriala, nego u ovih deset pjesama prezentira njegovu ambijentalnu verziju. Koja dolazi umirujuće poput nježnog milovanja janjeta prije njegova klanja. Odbrojavanje ono malo još preostalih nam komadića vremena odrazuje se u grubim mehaničkim ritmovima, koji najviše dolaze do svojeg izražaja u kompoziciji "New Order". Minimalistička atonalnost melodija prijašnjih radova je potisnuta u pozadinu i ustupila je mjesto neobičnoj ritmičnosti, kao u kompozicijama "Electrophobia", "Technojunkies", "Audiodrome" ili "Memories". Te isto tako jednoj vrsti ambijentalno-estetske atmosferičnosti, koja je, po mojem dosadašnjem dojmu, vrlo netipična za Third I. Pri tome se misli prije svega na skladbe "Memories", "Technojunkies" i "The Thruth". Ali ipak se kroz sve kompozicije ovog albuma provlači jedna temeljna, gotovo paranoična subverzija normaliteta. Realnost u njima postaje jedna svojevrsna propaganda života, koja nas manipulira, prosvijetljuje, laže i ljubi istovremeno. To jest, u njima se pokazuju oni efekti dadaističkog posmatranja svijeta oko sebe. Prilikom kojeg se sve dovodi u dvojbu, i tek kroz svoje ponovno potvrđenje, dodijeljuje mu se nekakav određeni ali samo privremeni značaj. Prilikom toga procesa svi stečeni utisci i dojmovi se svode na njihove elementarne, ogoljene osobine, te se pretvaraju u razne elektronske i digitalizirane zvukove. Potom se miksaju, preslagivaju i prevrću po individualnom umjetničkom nahođenju. I iz toga u konačnici nastaje jedan abstraktni zvučni jumbo-plakat u stilu koji se može opisati kao apocalyptic-industrial. Na tome plakatu se reklamira opskurna crvena pilula, koja kroz ovih deset kompozicija nudi jedno ontološko putovanje na drugu stranu zbilje. Zbilje koja, gledana kroz prizmu Platonovog tumačenja svijeta kao zbroja zasebnih ideja, se sastoji isključivo iz bezbrojnih fraktala osjećaja i mračnih predosjećanja. Bili oni nešto ugodnije nastrojeni kao u skladbi "Audiodrome", ili pak umočeni u deprimirajući, demonski delirij trip hopom prožetih ritmova skladbe "Asesino Electrico". Također je u kompozicija kao što su "Panic Room" ili "Introitus" uočljiva i jedna vrsta hladne, neljudske i digitalno artificijalne psihodelije. I koja s time upotpunjava apsolutne proporcije glazbenog zlatnog reza ove ekstrovertirane pornografije (ne)svijesti.

Album "Audiodrome" je idealna glazba za vožnju autoputom apokalipse, sve do oslobađajućeg uništenja svega. On sigurno, kao i svi dosadašnji radovi ovog dvojca, nije za mekane duše. Već je prije svega za ljude sumnjivih svijetonazora i nesvakidašnjih glazbenih ukusa. Ali za one koji su se našli i prepoznali u tome svemu, za njih bi ovaj uradak mogao biti albumom godine. Godine u kojoj smo svi prestali postojati.

ocjena albuma [1-10]: 9
durden // 09/12/2011
www.terapija.net/mjuzik.asp?ID=12772